Backpacker

Priče o mojim putovanjima kroz prostor...i vrijeme...

15.12.2009.

Nothing Compares

Davno davno kad bijah dijete, u moju mahalu doselila se jedna siromasna porodica iz Albanije. Imali su mnogo djece, mnogo vise nego sto su znali brojat. Moje drustvo i ja sa njima naravno, prihvatili smo samo Spezu, ili kad bolje razmislim, Speza je haman prihvatila nas, jer ostali se nisu htjeli igrat s nama. Speza je bila nasih godina (izmedju 5 i 6) i bila nam je mnogo simpaticna, jer je pogresno izgovarala nas jezik. U mnogo cemu bila drugacija od nas…nije imala biciklo, loptu, rosule, rekete, sanke…ali davali smo joj  sto god je htjela. Ubrzo je naucila igrat se s nama: „ringe ringe raja dos'o cika Paja“, „izmedju dvije vatre“, „puteva“, „zmire“, „neka bije , neka puca“…

Jednog dana, a vrlo brzo je dos'o taj dan, moja mama je primjetila da se ja cesce ceskam po glavi nego inace. Njena sumnja da imam vaske bila je opravdana. Ubrzo je sazvala vijece mama komsinica na kojem se konstatovalo da sva djeca u ulici imaju vaske. Ko je bio prenosnik? Postavljalo se pitanje…Ko je bio prenosnik? Zakljucak je donesen: prenosnik je bila Speza, jerbo je neka od mama vidjela kako vaske prosto iskacu iz njene kovrdzave kose tek sto se doselila. Na vijecu mama su se donijela dva plana: prvi je bio da u nasu mahalu dodje lokalni berberin i ostriba nas djecu k'o ovcice, a drugi je bio da se djeca kutarisu Speze. (Naravno na ovom vijecu mama jedina nije prisustvovala Spezina mama).

Provodjene prvog plana odmah je pocelo. U nasu mahalu je dosao berberin i taj dolazak je morao prihvatiti kao tajni zadatak, jerbo nije se smjelo po carsiji sirit da neka djeca imaju vaske. Sramota je to!!!

Sjecam se kad me taj cika berberin posadio na stolicu, stavio na mene onaj plast sto stavljaju svi frizeri kad sisaju nekoga, rekao mi da pognem glavu i ja sam je pognula tako da sam pred ocima samo vidjela crnu boju plasta i to kako mi krupne suze i krupne kovrdze padaju na njega. Umalo nenapisah i krupne vaske…Tako je berberin stado djece ostribao dok si rek'o keks…Sisajuci me, ciko sa brijacem mi je rekao da ce mi kosa narasti u ponedjeljak.Osjecala sam da je to laz, ali sam prihvatila kao da je istina.  Uostalom bila sam dijete i nisam ni znala da sedmica ima 7 dana i kad tacno pada taj ponedjeljak? Znam samo da sam cesto cula iz usta starijih : „Danas je ponedjeljak“…ili „Danas je srijeda…“, a mogli su komotno da me foliraju kad dodje taj ponedjeljak i da kazu :“Danas je subota“. Sta sam ja znala kako su ovi stariji poznavali taj raspored dana. To je za mene bila misterija…

I tako…

Kad me berberin ostribao k'o ovcicu , otrcala sam u hodnik da se ogledam. Sjecam se kako sam se ogledala sa izvrnutom labrnjom (ono kad se spremas da places) i praveci tako facu, iza sebe u ogledalu ugledala sam bratov odraz. On se nagnuo da me vidi bolje i hladno mi rek'o :“Vidi bas si lijepa. Ista Sined o' Conor“…

Iducih dana svi u ulici su izbjegavali Spezu. Imala je vaske. Vise se nismo igrali s njom. Vise nije imala pristupa nama. Izmedju nas i Speze bio je podignut Kineski zid. Kadkad bi tek tako iz radoznalosti isli da provirimo iza coska Rasemine kuce sta radi Speza. Izgledali smo kao mala ceta lopova, osisana na celavku, tek odbjegla iz Alkatraza. Speza se uvijek igrala na pijesku. Sama. Bila je dovoljna sama sebi i pijesak joj je bio sve od igracki sto je imala…

Nase kose nisu narasle ni 2 cm a Speza se sa bracom i sestrama i naravno roditeljima vratila u Albaniju. Vise nikad nismo culi za nju, a da budem iskrena nisam ni pitala ;-)

Ova prica mi je pala na pamet, jer hocu da se sisam, a ne znam kako cu…

31.10.2009.

Podari znanje - to je jedini put da budes besmrtan

Kad je Corto Maltese shvatio da mu je linija srece na dlanu kratka, uzeo je noz i produzio je sam. Ovaj njegov potez moze se protumaciti tako da smo svi mi donekle kreatori svoje sudbine. Tako sam i ja kuhinjskim nozem odlucila da napravim isti potez na svom dlanu...

Ponovo ce se desiti promjena u mom zivotu. Idem da trazim svoj dio pod nebom, a sad, koliki je taj dio, ako je nebo sinonim za beskonacnost...ne znam...

Kad razmislim nemam vise sta da zalim. Mogu samo da zalim kada prolazi vrijeme, a ja stojim u mjestu sa svojim zivotom i nista novo ne pokusavam. Moji su mi govorili ako ikad budes imala priliku da dajes znanje, treba da ga dajes, jer to je jedini nacin da budes besmrtna. To je tuđa izreka, ali uvijek volim da se sjetim kad su je izgovarali moji, jer su je izgovarali tako da covjek pozeli da svakome koga sretne na putu podari ono sto zna.  Moj posao je da dajem znanje...eto sto o tome govorim.

Ne znam koliko su do sad drugi naucili od mene i da li su uopste mogli nesto da nauce, ali znam da sam ja ucila od drugih...

Sjecam se jednog lika iz Tuzle kojem sam isla na casove iz masinstva. To mi je bio zadnji ispit i morala sam predmet da savladam takvom brzinom da nismo imali vremena za elementarne stvari koje su se trebale znati iz te oblasti. Njegov nacin davanja znanja drugima mene je odusevio. Lik je nekad studirao građevinu, pa elektrotehniku, pa masinstvo...ali nikad nije zavrsio fakultet. "Cijeli " TZ kanton taj je pomogao da savladaju matematiku, fiziku, programiranje...stotine studenata zahvaljujuci njegovim casovima uspjelo je da polozi ispit. On je u svom stanu jednu sobu pretvorio u ucionicu (imao je tablu i klupe) i tu su dolazili studenti svakoga dana, a radio je u svojoj kuci kao u skoli, dan-noc, noc-dan. Kad sam poslije 3 casa uspjela da skontam zadatke iz masinstva , sjecam se da mi je rekao: " Sutra ti je ispit, ako polozis bices fenomen". Sutradan sam izasla na ispit i nisam polozila. Malo mi je falilo da budem fenomen. Imala sam silnu zelju da budem fenomen, da fenomen o meni misli da sam fenomen. Poslije ispita dosla sam kod njega na jos jedan cas i objasnio mi je gdje sam pogrijesila u zadatku. Poslije casa ponovio je :" Nema veze, ako drugi put polozis, opet si fenomen". I znate sta se desilo? Postala sam fenomen. Da, da, dobro se sjecam tog dana kad sam postala fenomen. Koliko je moral vazan za uspjeh, to je cudo jedno. I Napoleon je o tome govorio : "Moral je 90% uspjeha".

Da li cu ikad vise postati fenomen u necemu ne znam, ali jedno znam boricu se lavovski, kao pravi borac, pod punom ratnom opremom, onako kako sam i uvijek, sama-jer takva je pobjeda, neko jednom rece...

Sve vas pozdravljam...

20.10.2009.

Reci drogi NE!

Inke su u Peruu uzgajale plantaze koke, a Amerigo Vespucci je u Evropu donio njeno lisce. Rane 1500-e godine spanski vlastelini su preuzeli od Inka plantaze koke, a spanski zakoni su bili uređeni tako da su tim istim vlastelinima dopustili da porez placaju u kokinom liscu. Tako je 1539.g. biskup  Cuzco uzeo 1/10 svih prinosa u kokinom liscu.

Sigmun Freud je 1884. godine objavio djelo „On Coca“ u kojem preporucuje upotrebu kokaina kod lijecenja raznih stanja iliti u prevodu: ako si jarane u kurcu, nasmrkaj se kokaina da vidis ruzicaste slonove oko sebe, da ti zivot bude ljepsi, da volis one koje inace ne volis, da lakse zivis zivotom koji ne zelis, da lakse prihvatis svoju histericnu zenu i atake njene mnogobrojne rodbine, ...itd. Ima raznih razloga koji natjeraju ljude na „bijelo“.

Nakon 2. godine na trziste pojavljuje se i danas mnogima omiljeno pice: Coca Cola koja je u svom receptu sadrzavala kokainski sirup. Tek poslije 15. godina izbacili su taj sirup iz recepta.

Smrkanje kokaina postalo je popularno 1905. godine, a prva ostecenja nosa i mozga koja su zapisana u medicinskoj literaturi zabiljezena su 1910. godine, a ubrzo je objavljena vijest o 5000 smrtnih slucajeva u Americi.

Kokain je vrlo mocan stimulans koji utice direktno na mozak. Povecava budnost, paznju, raspolozenje, od blage do povecane euforije, povecanu koncentraciju, energiju, nemir...Cesta upotreba „bijelog“ dovodi do: razdrazljivosti, apatije, depresije, paranoje, nesanice, nocne more...Uzimanjem vece kolicine kokaina, da se smanje ovi simptomi, dovodi do ovisnosti. Odvikavanje od kokaina prati depresija pa je zelja za ponovnim uzimanjem vrlo jaka. Narkoman u glavi cuje glas „Samo jos ovaj put“.

Kao ucesnik u projektu „Reci drogi NE“ ovaj post posvecujem narkomanima, roditeljima narkomana, djeci ciji su roditelji narkomani i tebi koji citas ovo a mozda konzumiras isti... da do tvog mozga dopre glas razuma koji ce ti reci „Ono sto posadis to ces i da pozenjes“. Zabluda je voditi se time da neke droge (evo recimo poput kokaina) ne stvaraju ovisnost, zabluda je tjesiti se „kad moze onaj, onda mogu i ja“, „zivot je jedan“, „ imam ludu i histericnu zenu, moram nekako to da trpim,  pa se nasmrkam bijelog“, „ moram da zivim s ljudima s kojima nisam sretan, da budem fin prema njima, da ih lakse prihvatim, zato smrkam“....

Kome nije ovo sve jadno, neka se izjasni?

 

 


Noviji postovi | Stariji postovi

Backpacker

Download stripova Corta M. :
Corto Maltese








MOJI FAVORITI
Princ of Perversia
Leteci Holandjanin
∇a§IONia
JYOTISHA - VEDSKA ASTROLOGIJA
Gamer4ever
Priče o umoru
ISKCON GURUI -- SVJESNOST KRISHNE
ŚRĪ CAITANYA CARITĀMṚTA
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Ja sam budućnost !
Inertia
Rahat No More
Gracias a la Vida
Surogat
izlog jeftinih mladića
burek
Pozor: Jasan stav!
U urbanoj sahari života
blob
Waiting for Godot
SLOBODNI SOKAK
The Dewd's
Silent
Papatya
Pisma
Aime Sati
Pogresan korak
Hard Time Blues
Nakane o Barbari
Mjesecinom Obasjana
zdravi i lijepi
Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
poligraf
posveћeno жrtvama dlakavih жena
sanatorium
Use Nase Podase
Panimpresionizam
Vikend
Ispod neba
shizika
Samo računi redovno stižu...
........Moje liječenje ljekovitim travama i još.
apartman vargas
Jaja u Prahu
STRANA 212
FEHIM MUJIĆ: ESEJI 1
Koko Kokano
999
imaginarni
LJEPOTA DUSE
više...

BROJAČ POSJETA
384896

Powered by Blogger.ba