010

Zaželio sam krenuti
Tvojim putem,
Na obale daleke,
Gdje kolibe mirišu na ruže.
Burmanskim putem
Stići ću pred zid plača,
Uzet te za ruku
I povesti da niko ne zna.

Snivat ćemo cijelim putem,
Na ležaju od palmi.
U smiraj bijelog dana
Slušat ćemo trube Jerihona.
Puknut će nešto tada
U glavi mojoj…
Zastat će nečija ruka
U kosi tvojoj…
Putujmo Rahela,
Putujmo do vječnosti,
Putujmo Rahela
Na obale Goe.

backpacker
U svijetu, ovakvom kakav jest, postoji jedno osnovno pravilo, ono što ga je Zuko Džumhur izgovorio misleći na Bosnu, a svodi se na dvije uvijek spakirane torbe. U njih mora stati sva tvoja imovina i sve uspomene. Sve izvan je već izgubljeno. Razloge, smisao i opravdanja uzaludno je tražiti. Oni opterećuju, kao i uspomene. (Miljenko Jergović)

Komentariši