Evo me konačno! Jeste li me poželjeli? A? Nadam se da me niste zaboravili ;-)

Evo vratia se Šime sa Apeninskog polutoka da vam priča di je sve bia, šta je sve vidia. Bijah u državi koja je u obliku čizme, a ja joj dođoh tačno do članaka. Do članaka joj dođe Rim i Napulj, jelte?

Prođoh od sjevera do juga, odnesoh Wikici poljubce iz BiH-a, ali bijaše mi kratko. Nije džaba rečeno: «Sve što je lijepo, kratko traje».

Italija je zemlja koja živi 300 km/h, pa se umorih od silnog hodanja, prolaženja kroz vrijeme i gledanja u izloge skupe. Toliko sam se ispraksala da sam savršeno vidjela dno svake prodavnice.

Ukrala sam mnogo detalja svojom digitalkom da vam pokažem arhitekturu gradova, ali i arhitekturu prirode. Opljačkala sam  Italiji mjesta sa najljepšim pogledima, obogatila sam je svojim uzdasima, a bogme nisam mašila ni jedan wc. Mogu vam tačno dati informacije gdje se može ispraznit lični «rezervoar», kad pregusti.

Provela sam se fantastično. Wiki me provozala svuda, upoznala sam zanimljivih likova, vidjela mjesta za koja ni Rimljani ne znaju da postoje i mogu vam reći da je Italija država u kojoj bih mogla da živim. Oduševljena sam!

Obišla sam Feraru, Ravenu, Ćerviu, Rimini, Rim, Vatikan, San Marino, Napulj, Pompeje…ne znam više ni ja, umorna sam pravo da bih se mogla sjetit da li sam još šta vidjela.

Slijedećih dana biću vam  dosadna sa putešestvijama iz prekrasne zemlje koja je za mene jednostavno neopisiva.

Do slijedećeg posta CIAO!