(Naslov je poznata parodija na Džankinu «Pozitivnu geografiju» ;-) )

Bila sam u Kladnju, tačnije na «Muškim vodama».
Obradovala sam pluća i bubrege čistim zrakom i najukusnijom vodom na svijetu.
Do tog mjesta se dolazi starim istrošenim makadamom, gdje mogu samo još magarci da idu…..i pokoji nenormalni turista. Sa obje strane puta je divlja šuma koja djeluje čarobno. Očekivali smo Robin Huda, ali ga nije bilo. Mora da je tip bio u lovu na šumske vile.

Na kraju puta nabasali smo na hotel urađen u lovačkom stilu i tu smo odlučili prenoćiti. Oko hotela je ogromno igralište, napravljeno za sportiste koji tu dolaze na treniranje i provod. Mi smo se baš bili mimoišli sa grupom košarkaša.
U hotelu smo naletili na Fince koji su bili oduševljen prirodom Bosne. Čuj….

Kad je pukla zora, nabacili smo ruksake na leđa i uputili se u traganje tog famoznog izvora za kog kažu da čini čuda. Navodno. Put je bio naporan i pomalo strašan. Znali smo da u okolini Kladnja ima medvjeda, ali izgleda da nisu imali volje da nas iznenađuju.
Pentrajući se uz brdo svi smo imali istu viziju …sve je navodilo na to da ćemo na vrhu zateći Nijagarine slapove. Očekivanja su bila velika…..
I kad smo došli…..
Face su nam bile izgužvane. Shvatili smo da su nas mještani nasamarili. Zatekli smo jednu glupavu cijev na vrh brda iz koje je jedva tekla voda…i eto to je glavna atrakcija Općine (Opštine ) Kladanj ;-)
Bilo je jedino dobro ugasiti žeđ……

I na kraju vratili smo se na odredište više živi nego mrtvi ;-)